Vikend 10. i 11. siječnja proveo se onako kako mi najviše volimo – na snijegu. Okupili smo se u Ljubelju, podijelili opremu i, nakrcani zimskom opremom, krenuli prema Domu na Zelenici. Već na samom početku radionice učili smo postavljati dereze – nekima prvi put, svima zanimljivo, a smijeha nije nedostajalo. Uz Domagojevo strpljivo objašnjenje kretanja s cepinom i derezama, do dolaska u dom već smo se dobro uhodali i izgledali kao prava zimska ekipa.

U Domu na Zelenici ugrijali smo se uz (neopasno dobru) medicu s čilijem, a zatim započeli s vježbama. Radionica je bila podijeljena u tri modula: lavine i lavinska potraga, izrada sidrišta i osiguranje na snijegu te kretanje po snijegu – od hodanja s krpljama i prćenja, do zaustavljanja cepinom. Hladno je bilo, ali uz stalno kretanje, dobru organizaciju i motivirane polaznike, vrijeme nam nije predstavljalo prepreku.

Nakon odrađenih vježbi uslijedio je hod do Doma pri izviru Završnice. Kretali smo se po noći, s lampicama na kacigama, što je nekim polaznicima bilo prvo takvo iskustvo. Snijeg, tišina, vedro nebo i svjetla u mraku stvorili su posebnu zimsku atmosferu. Umorni, ali zadovoljni, stigli smo u topli dom gdje su nas dočekali večera, druženje i zasluženi odmor.

Nedjelja, 11. siječnja, bila je rezervirana za uspon na Begunjščicu, po Šentanskem plazu. Snijeg je bio mekan, vjetar jak, a uvjeti zahtjevni, no ekipa je bila spremna. Uspon je bio prava prilika za dodatno uvježbavanje zimskih tehnika, a pogled i osjećaj na vrhu najbolja nagrada. Spust je prošao lakše, uz puno osmijeha, olakšanje i osjećaj osobnog uspjeha – posebno kod onih kojima je ovo bio prvi pravi zimski uspon.

Na završetku radionice voditelj Domagoj Pancer podsjetio je na ono najvažnije: u zimskom planinarenju sigurnost je uvijek ispred vrha. Jer zima zna biti ozbiljna, ali uz znanje, iskustvo i dobru ekipu – postaje nezaboravna.

Bio je to vikend ispunjen snijegom, učenjem, crvenim obrazima i dobrom energijom.

Sljedeća zimska radionica održava se 24. i 25. siječnja.

Ako želiš naučiti hodati po snijegu, biti sigurniji u planinama i vratiti se kući s osmijehom i crvenim obrazima– pridruži nam se!

Izvještaj o 12. pohodu Planinarskim putem Velebno, objavljen na web stranicama HPS-a (autorice Željka Gnjatović i Dajana Krnek):

https://www.hps.hr/vijesti/12922/12-pohod-planinarskim-putem-velebno-2021/

Dragi planinari,

iza nas je još jedna proslava Dana Društva , koju smo  proveli  u bitno drugačijim okolnostima negoli inače, razlozi su  poznati,  no budući  nas je  grijalo  toplo rujansko  sunce  tog  27. rujna  2020. na dragoj nam   Puntijarki,  proslava je, unatoč svih novonastalih okolnosti,  odisala  svečarskom  atmosferom.

Naime,  novonastale okolnosti, koje sada  popularno zovemo "novo normalno",  posljedica su  epidemije koronavirusa, što je  za nas planinare  i za ovu  proslavu  značilo da smo već dugogodišnjom  tradicijom uobičajeni program morali svesti u najuže okvire, a sve to iz jedinog razloga, tj. zaštite zdravlja sviju nas.

Jedna stara legenda kaže da je opojni miris medvjeđeg luka budio medvjede iz zimskog sna. Sasvim male količine, par listića, bile bi dovoljne za povratak snage u uspavano tijelo mrkog medvjeda.

Medvjeđi luk, srijemuš, sremuš, divlji luk, Allium ursinum ili kako god da ga nazvali, može tkođer vratiti zdravlje i snagu nama ljudima, samo ga treba dobro upoznati i krenuti u potragu za njim.

Znam jedno mjesto koje bi ljubitelji knjige mogli povezati s rečenicom iz knjige Nejca Zaplotnika " PUT", a on kaže ovako:
„U svijetu u kojem čovjek sve više vlada svojim okolišem i često ga nagrđuje, velike planine spadaju među posljednje nepokorene i nenarušene prostore na Zemlji.“