Bribir, Antovo

08.03.2020, autor Sabo

Izvještaj by Iva M., Sabo, Prpa (Nikola Prpić)

By Prpic:
Nakon čekanja prognoze cijeli tjedan odustali smo od Paklenice i u petak ujutro odlučili udariti po Bribiru. Najvećim dijelom jer imam vikendicu 15 min od stijene, a dijelom i jer sam nedavno napravio stranicu s izvještajima svih smjerova sa stijene dugačke 10km. Kako su u subotu ujutro najavljivali povremenu kišicu planirali smo u 9 krenuti s Lučkog i oko podneva nešto popeti, a nedelju rezervirati za Asparagus direkt, deliciju od 220m. Tijekom vožnje svidio nam se opis Originalnog smjera u stupu Ćulina, slatki smjer sa 6a detaljem. Prije smjera mora pasti kavica pa smo sjeli u gradiću Grižane iznad kojeg se nalaze penjački intrigantne stijene, mogući cilj idućeg pohoda. Sparkirali smo se u selu Baretići i nakon 7 min pristupa nalazili smo se pod smjerom koji prati greben stupa. Od opreme smo ponijeli 3 frienda, 2 seta čokova, 8 produženih i 6 sportskih kompleta (morali smo isprobati nove Ivine), nešto gurtni i, kako smo penjali u troje, dva single-a, 80-metarski i Brajkovićev 70-metarski. Prvi od četiri cuga povela je Iva, dok je Sabo neuspješno tražio grm za pognojiti.

By Iva:
1. CUG - nakon nekoliko mjeseci pauze od penjanja suhe stijene, 4c cug se cini kao idealna prilika za upenjavanje. 35m penjanja po krušljivim glondama, sa sasvim dovoljnim brojem spitova i klinova, ponosna sto nisam stusila niti jedan kamen, radim stand na spitu s alkom, uz ekstra gurtnu oko nosica kao rezerva. Orijentacija i komunikacija bez poteskoca, jer je stand cijelo vrijeme vidljiv od starta. Sjedim na glondi i zihram, sunceko me miluje, zivot je lijep. Decki stizu na stand i nastaje manji kaos. Za jednu osobu je super, za tri nikako. Nikola vodi iduci cug, Sabo ga zihra iz ninja polozaja, balansirajuci na polici, dok ja raspetljavam uzeta.

By Prpa:
2. CUG - nitko ne voli prečke, a ovaj cug ih ima dvije. Iznad štanda nalazi se hrdavi klin i onda nekih 6 metara ništa do prvog spita na izlazu iz prečke. Kratka ploča prema gore pa prečka u desno. Pristojno zaspitano, svaka 2-3 metra, samo treba prečkati desno što niže dok je bogato stopinkama. Zadnji udar prema štandu ne pruža ozbiljnije izazove osim ako zazujiš u lijevo, što sam naravno uspio. Namjestim noge u neke rupice, desna ruka drži sloper, lijeva traži bilokakvu udubinu i nakon pružanja uspijem uhvatiti rub ploče. Prodrmam po kamenu, ne ljulja se, odlično, krenem se dizati i izleti mi sitna ljuskica ispod prstiju. "Pazi padaaam" iznenaduje Sabu koji me nije vidio od kako sam krenuo u smjer. Zadnji spit je odlično držao, letio sam samo 5 metara, dočekao se na noge, sigurno jedan od ugodnijih padova. Lica mojih penjačkih partnera ne dijele moj entuzijazam, u glavama su im se vrtili najgori scenariji, blijedo me gledaju 10ak metara ispod. Nastavljam uspon još desetak metara i na drugom sam štandu.

By Sabo:
3. CUG - Prvo da napomenem da je ideja buđenja u 8 i polaska pola sata kasnije revolucionarna te preporučujem uvođenje iste na školicu. Sad za smjer, na mene je došao red za detaljni 6a cug. Prvih 4 5 metara odmah ide detalj, a nimalo ne pomaže činjenica da je prvi spit na dobrih 5, 6 metara iznad široke police koja ti se smješka i samo čeka da se prospeš po njoj. Ali, eto, penjem s 2 doktora, ideja o padu nije tolko zastrašujuća, popravit će me oni. Nakon 2 3 neuspješna pokušaja ulaska, uspijevam upiknut jednog frenda, te uz par proklizavanja riješavam ta prva 2 spita. Nakon drugog ipak sjedam, malo je bilo preintenzivno. Ostatak cuga je skroz okej, ali užeta mi zapinju par puta u pukotinama. Najveći problem se događa na 4 5 metara od štanda, sve izgleda lagano, ali ja se ne mogu pomaknut. Naime, užeta su zapela, a meni treba dobrih 15 minuta da ja izvučem tih prokletih 5 metara i s tim u rucim dođem do štanda. I da, imam probavne tegobe još od jutra, a dugačaaak je još dan…

By Iva:
4. CUG - odmaram 10ak minuta na standu pa krecem u zadnji, 4a cug. Ulaz ima dva-tri zeznuta giba, treba se izvuc na ruke, a tesko je procijeniti koji kamen je dobar a koji ce poletit. Nakon ulaza je sve laganini, ali jako krusljivo. Ubrzo izlazim na vrh stupa, koji je kao odrezan - prekrasna polica, idealna za odmor prije spustanja. Pogled puca na cijelu Bribrisku kotlinu, Crikvenicu i u daljini more. Skupljamo se na vrhu, nakon 4 sata penjanja, a sunceko lagano zalazi pa se moramo pokrenuti.

By Sabo:
E sad, abseil nazad zaslužuje skroz novi izvještaj, ali otom potom. Na vrhu je nakon delirija postalo hladnjikavo i sunce je nestajalo te smo krenuli s abseilom. Prpić je krenuo prvi, izabrao vertikalu malo pored smjera da smanji trenje te nam ubrzo nestao iz pogleda. Činilo se manje više sve u redu, dok tišinu nije proparao poprilično zvučan odron kamenja. Kad kažem da je nas gore poprilično stislo, malo sam rekao jer se Prpić nije odazivao na povike prvih 30ak sekundi (op. Prpe: uže je zapelo za kamen i koliko ga povlačio nije se dalo, odlučio sam se popest do njega i taman kako sam mu se približio kamen se odronio, ja izgubio ravnotežu i pao). Sva sreća javio se na telefon te objasnio da je preskočio drugi štand i otišao skroz do prvog, a pri izvlačenju užeta je poslo 2 3 kamenčine u bezdan. Moj absajl je, izuzev dijela gdje mi prusik zapinje za tape koji označava sredinu užeta, protekao solidno. Iva je iduća, sada već po izraženijem mraku dolazi kod nas, na ne tako ugodnu policu 1 štanda. Da nam je netko rekao da će nam ta uska vjetrovita polica biti dom idućih sat vremena, osobno bi se pobrinuo da ta osoba ne dođe do tla, barem ne po užetu. Umorni, ali s idejom brzog silaska koja nas veseli, krenemo povlačit uže. Iva krene povlačit, ali uže nas ignorira. Krenemo i ja i Prpić, ali uže je očito u pubertetskom razdoblju i ne pomiče se ni pinkicu. Okej, nema više zajebancije, vrijeme je da se uže spusti. Svo troje se objesimo na pubertetliju, ali ne spuštamo ga niti 2cm. Krenem i ja izmišljat izume s prusicima da malo povećamo tu silu, ali uže je u opakoj depresiji i ne dolazi dolje. Mrkli mrak, postaje mrzlo, a postaje i očito da uže ne silazi. GSS je sve vjerovatniji. Vadimo čeonke, a ja svoju ne uspijevam naći. Siguran sam da je u torbi, isprobavao sam je dan prije, ali ko za vraga nigdje je nema. Novi ruksak se očito urotio protiv mene. Prusiciranje nazad i čekanje GSS-a je ipak odbačeno jer je svakom minutom na polici sve hladnije. Imamo još nekih 15ak metara užeta ispod nas te odlučujemo odrezat to od ostatka i izmislit neku pitu od govana s tim. Kad smo kod toga, ja i dalje trpim svoje tegobe od jutra. Ideja je spuštat se malo pomalo po spitovima prvog cuga, pa dokud dođemo. Uže dospije jedva do polovice, ali sva sreća spit je u blizini te tu improviziramo štand. Nedostatak čeonke mi prouzročava dosta problema. Spuštamo se već više od 2 sata. Sve je u mrklom mraku, dolje neki seljani nešto viču, a nas troje ukopčani u jedan spit opet slažemo absajl nadajući se da je to zadnji. Nezavidna situacija. U Zagrebu je već vrijeme zagrijavanja za izlazak van. Povrh svega, listovi nam gore jer pokušavamo smanjit opterećenje na spit. Ne mogu uopće opisati tu bol, sa gojzericama svako stoji na nekoj polustopinki, ali izbjegavamo bilo kakvo sjedanje u pojas. Sva sreća, zadnji absajl nas dovodi do otpenjivog dijela, ali ja sam i dalje ćorav. Uz oprez silazimo dolje. Ja zavlačim ruku džep ruksaka gdje držim mobitel, ne nalazim mobitel, ali zato nalazim jebenu čeonku. Dobila je svoju salvu psovki, a ja sam okusio osjećaj kad progledaš nakon sljepoće. Dobar osjećaj, ali i dalje razmišljam da čeonka završi u smeću zbog svega što mi je prouzročila. Idemo do Lidla i u birtiju na pivu i pelin. Za živce.

Jasno je da u nedjelju nismo ništa penjali.

P.S. WC u lidlu je dobio svoje

Fotke:
Antovo


Tagovi:   Bribir   Originalni smjer  
Copyright © 2013 AO HPD Zagreb-Matica.