Izvješćaj sa Kozjaka velikog ili kako sam se kandidirao za drvena krila 2019!

25.06.2019, autor DraženK

u osvajanje svemira smo krenuli iva m, marta, domina, ivona i ja i to tako da smo se našli u jednom krasnom gradiću kojem je ime Krasno, one iz zagreba a ja iz pule.
koliko je to divno mjesto, biti će vam jasno kada uočite da čak i ispred bankomata imaju stolce.
nakon kave, oko 15.00 krećemo prema štirovači te prema velikom kozjaku.
od krasnog vas čeka cca 20 km asfalta i cca 8 km solidnog makadama.
parkiramo aute uz rampu poslije lubenovačke livade i cipelarimo 20 min do mjesta za koje smo odlučili da će biti kamp. na makadamu je, auta nema, netko je već ložio a taman je za baciti na dva mala. (a i vide se kozjačke stijene kroz krošnje).
kada bi rampa bila otvorena, tom cestom pa do kraja bi bilo odlično mjesto za ulogoriti se jer se nalazi točno ispod stijene velikog kozjaka.
dižemo šatore, netko kuha, netko gleda u sunce a netko gleda gdje su medvjedi.
ujutro nakon doručka pada dogovor da penjemo smjer zub (ako se dobro sjećam). od kampa nam je cca 45 min tabananja do stijene i uz malo tražena nalazimo smjer. marta i iva jedna naveza, domina, ivona i ja druga. mi krećemo prvi, vučem prvi cug i onda kreće moja glupost.
-nisam dobro i detaljno pročitao opis smjera, već sam se pouzdao u fotoskicu
-zapucao sam se u nešto teško, nisam bio u stanju procijeniti da je to van mojih mogućnosti
-u tom krivom djelu smjera, postavio sam 3 čoka. kada sam shvatio da sam fulao, u otpenjavanju skidam treći, zatim drugi, i na prvi padam. čok leti van, ja letim dole u rupu, zaustavlja me čelična ruka spasiteljice domine d. šok je toliko veći jer bi dao ruku da sam dobro uglavio čok.
-na kraju, da smo penjali originalni ulaz a ne varijantu, ja bi bio taj dio vidljiv curama i sigurno bi me ivonin vrisak upozorenja odagnao od ploče u koju sam se bio zabio.
rezime: dobro ogrebano desno bedro, hematom na leđima (našlo se kladivo između mene i stijene) i poplavio zglob lijeve ruke.
uvjeravam cure da sam oke i penjemo dalje. osim ozbiljnog kamina u 2 dužini, ostatak smjera je lagan, ali krušljiv i prolazi djelom kroz klekovinu. u manjem odronu nastradalo je crveno half uže (probijena košuljica) na vrhu se svi grlimo i fotkamo.
drugi dan radi najavljene kiše se selimo prema paklenici, (domina doma) a zbog priuštenog stresa curama, otkrivam im moj tajni otok. slijedi kupanac i ručak i hemok... i bijeli vento pun žgoljavaca.
u nedjelju marta i ivona penju opet neki klasik, a iva i ja penjemo juhu, čista uživancija, zakon smjer.
ivi prste rasturaju penje, mene boli kozjak na leđima...
nakon par dana gruntanja o čoku shvaćam zašto i kako je izletio. dobro je da se nisam odmarao ni objesio na onom trećem jer bi svi izletili van. i to odozdola.
voli vas leteći koki.

sličke, od cura i moje.


Tagovi:   Kozjak   drvena krila  
Copyright © 2013 AO HPD Zagreb-Matica.