Izvješće jedne amaterke

15.05.2014, autor Ines

Alisa u zemlji čudesa...

Bilo je to prije 2 tjedna...tajnica (Alisa) je sjedila u uredu Matice, kada se pojavio Igor S. (zec). Zaintresirao je tajnicu pričom o alpinizmu i ona ga odluči slijediti...tako nekako je to krenulo...sada imam dojam kao da je to sve bio san (kao u priči). Jedan predivan san...

Ako slučajno netko ne zna – ja nisam imala ama-baš-nikakvog pojma o alpinizmu, cugovima, štandovima, radijatorima, abseilu, pješčanom satu, smjerovima itd....za sve to mi je trebao (i još uvijek bi dobro došao) riječnik stranih riječi. Popela se nisam nikada ni na trešnju, plavuša u štiklama, ali iz nekog razloga Igor je vidio da se ja mogu se penjati na stijene...? A Ivan M. me pozvao da idem na Velebit. Ok, i tako ja završih s školicom na Dabrovima :) Moja očekivanja su u totalnom nesrazmjeru sa dobivenim!!

Onaj tko očekuje izvještaj koji je koristan, poučan, nešto u stilu „...štand se sastojao od...u toj dužini smo imali 2 klina...međuosiguranje se može postaviti...i slično – odmah prestani čitati! OVO JE ZA AMATERE, osobni psihološki doživljaj vikenda sa AO Matica i prvog kontakta sa alpinizmom uopće. Ziher ću nešto napisati/nazvati krivo, ali dajte se samo nasmijte na to :)

Početno očekujem: ili se neću penjati, idem samo „izviditi situaciju“, društvo...ili će demonstrirati/vježbati penjanje samnom na nekom brdašcu od 10-tak metara. Dobivam: Bible & Buble - 3 cuga penjanja, 2 abseila i težina IV c !?! Prvo čuđenje - sva ta oprema , koje pola ja nisam niti nosila, ne kužim čemu služi (tada, a sada malo nešto znam). Zatim penjačice - nije toliko traumatično iskustvo onome tko svaki dan nosi štikle ;) Krećemo - prilaz stijeni brz i lagan.

U cug prvo kreću instruktor Marko i školarac Antonio. Školarku Vedranu „masira“ pitanjima instruktor Igor, vježbaju postavljanje štanda i uto nam se pridružuje i instruktorica Željka. Igor ide prvi, ja ga trebam slijediti. Vedrana će postaviti prvi cug i Željka ide kao druga (šesta). Kad sam vidjela šta je ispred mene (s time ne mislim na slatko Igorovo dupe), sve ostalo nestaje! Skoncetrirana sam samo na pamćenje Igorovih poteza kako bih ih mogla što vjerodostojnije ponoviti . Penjajući mislim samo na svoj sljedeći potez rukom i nogom, opet SVE OSTALO NESTAJE! I to je ono što mi se najviše sviđa u alpinizmu – mozak baj-baj... Treba malo hrabrosti, malo snage i kondicije da se možeš dizati, puuuuno vjere u instruktora/partnera...a za to skidam kapu i Igoru i Željki – zbilja su kuleri žešći, s njima imaš osjećaj kao da ti se ništa-ama baš ništa- ne može desiti! Bila sam totalno opuštena, možda čak i previše ;) A osjećaj kada dođeš na svoj prvi štand- kako kaže Balaš „...prva ljubav je došla tiho, nezvana, sama, i za sva vremena se skrila tu negde duboko u nama...“ Iako mislim da sam bila jako spora, iako nisam sigurna da će se ovako nešto ikad ponoviti, ove uspomene i panoramu s vrha ću zauvijek pamtiti!
Vedrana je vladala materijom, pokazivala inicijativu/hrabrost, brzo se penjala. Antonio ima teoriju u malom prstu i čini se da zna šta radi. Marko je samozatajan, zna znanje. On je u abseilu išao prvi oba puta. Btw, sve do samog vrha ja nemam pojma šta je abseil niti kužim išta šta oni pričaju. Igor kaže da je problem samo krenuti...ali prije vrha... u 2. cugu, je bio jedan „mali detalj“ iliti ploča, koju je Igor mogao zaobići kod postavljanja smijera, ali :/ Tu sam bila stala i mislila da ne mogu dalje. Sva sreća Igor je jako momče, pa me našpanao na užetu, ja se nogama odgurivanjem od stijene (kao u apseilu) popela tih par kritičnih koraka. 3. cug mi bio najlakši jer su stijene (pazi sad izražavanja!) bile naborane a ne glatke. Na vrhu (e TO je romantika dečki!) papica, sunčanje, foto-sešn :)

Abseil mi se jaaako svidio! Već kad smo svi 6-tero absejlali, skužimo da je jedno uže ostalo na 2. štandu. Majstori Željka i Igor tu problematiku rješavaju samo u pola sata gore-dole-jovo-nanovo :)

Većina ekipe već otišla u dom, ali mi nastavljamo penjanje sportskih smjerova, tj. oni – ja sam nadglednik i opskbljujem ih rakijom, voćem, grickalicama i uživam u pogledu. Penju se Miriam, Valent, Antonio , Joško, Igor i neka 3 GSS-ovca.

Dolazimo u dom kad je već mrkli mrak. Roštilj se peče, ima rakije, vina i piva...u neko doba noći vrisak oduševljenja – došao je Zeko! :) Pjevamo uz gitaru, jedemo, napili se čak i neki koji nikad ne piju ;) Društvo za 10...do pola 4!
U pola 7 za dobro jutro je Valent izgubio ključ od moga auta no uspješno ga našao nakon cca. sat vremena. Vratila se u kinderbet, ustala kad su već svi, osim ekipe iz mog auta, otišli u smjerove.

Zeko i ja otpratili u smjer Igora S. i školarku Anu. Popeli se sa suprotne strane Startera i dočekali Ivana M. i školarku Luciju. Nadalje smo bili odbor za doček, stalno je netko dolazio-odlazio. Vrijeme se podosta pogoršalo, a na Biblu zapela ekipa pa smo s nestrpljenjem čekali da siđu...trajalo je to...no happy end!

Bio je to jedan od najboljih vikenda u mom životu! Adrenalin, novo iskustvo, odmor glave i umor tijela, ljudi koji su složni, podrška jedni drugima, a opet malo „vudreni“ :) Očekivala sam „zatvorenu ekipu“, a zapravo ste divni. Ima vas puno kojima trebam zahvaliti, što na podršci, što na dobrodošlici, što na savjetima i volji da me podučite...no najviše – HVALA SMUD! NA PROLJEĆE SAM ŠKOLARKA AO MATICA! :)


Copyright © 2013 AO HPD Zagreb-Matica.