Vikend u Paklenici

17.02.2014, autor Turbo

Prognoza odlična, tablica online, a odaziv začuđujuće mali.

U Kruninom vozilu Ivana, Kruno, Smud i Mrkus, u Škodilaku+ Davorka, Mirjam, Bunika i ja. Iz Rijeke su još došli Sonja i Veljo.

Osim nas bilo je još mnogo poznatih Velebitaša i Željezničaraca, ponešto Varaždinaca i Riječana.

Nismo kretali nešto rano, još se razvlačili kod Dinka na kavi pa smo za prvi dan odlučili nešto kratko i "lagano".

Ivana i Kruno su otišli planinariti na Bojinac, a Dav i Mirjam u Oprosti mi pape kojeg su ak se ne varam još u rano jutro popeli Sonja i Veljo. Veljo je poslije još s frendom otišao u Nosorog.

Smud i Mrkus su planirali ići u Frau Bluher il kak se već zove, no kad su prelazili potok, Mrkus je skužio da su mu hlače zamazane i da ih treba hitno oprati pa je ih je prvo oprao, a onda kad su se posušile su otišli u Flex&Rex.

Bunika i ja smo otišli u Ča je o draga o draga draga o draga s namjerom da ispenjemo i zadnji cug. Iako je onak, početak sezone, nije baš da smo upenjani, al navućemo se ak treba :P Nisam uspio saznati prije jel se može navući uopće. Uglavnom, detalj je boulderaškog karaktera. Ak ste kratki ko ja, nemate što razmišljat kao ja, ne pokušavajte na statiku kao i ja, nego se odmah s prvog tramvajca siledžijski bacite na bočni grif lijevo gore i to je to. Dalje ima nešto manjih grifova, da se izvući ak se niste napumpali pokušavajući više puta prijašnji gib. Ne znam jel kome smeta, al štand pod tim dijelom je zasran od ptica.

Spustili se u klanac, ekipa frika, kad ono, evo druga Bacalje Šetkao se okolo, priča šta ima, gdje se skiće, dogodovštine iz Kine i tako to.

Čuli smo da se i jedna drugarica tekmala na Shangai Openu, a ne bi se pohvalila.

Bunika gleda na sat, 15 i nešto. Jel stignemo što još prije mraka? Ma stignemo. Nosoroga Za sat i pol gore i dolje. Na parkingu rakijanje s Velebitašima, Kirke bome ima dobru šljivu, a onda piva i druženje s ekipom kod Dinka.

Ujutro razvlačenje na kavi i doručku, šta ćemo penjati... Dav i Mirjam Nosoroga, Ivana i Kruno onaj neki novi u zapadnoj stijeni kod Akademskog: "L'anno delle Lumache", a četvorka u sastavu Smud, Mrkus, Bunika i ja u Juhu.

Prvi detalj, prelazak potoka, bilo je gusto No to je sve potrajalo pa smo već dosta kasno došli pod smjer. Bunika i ja krećemo prvi. Smjer sam penjao samo jednom i to dosta davno i sjećam se da nije nešto težak i da je lijep te da ima samo jedan neugodan detalj. I fakat, smjer je baš fora Ima dva baš zanimljiva pločasta cuga, s dobrim grifovima i lijepim gibovima, jedan pločasti na trenje i dva prevjesna detalja s tramvajčinama koji nisu teški.

Imali smo sreće da je pod prvim prevjesom gdje smo očekivali da će biti mokro, od cijele te prevjesne barijere bio samo jedan metar široki suhi dio i to tamo gdje mi prolazimo Početak drugog je bio malo mokriji, ali nije smetalo. Onaj neugodni detalj kojeg sam se sjećao je bio u biti sasma ok, ništa strašno. Na kraju je najneugodniji dio bio sam izlaz iz smjera, zadnjih metar i pol.

Inače, ako će netko ići penjati, kad se izađe iz smjera, problem zna biti izaz iz stijene, dakle izbijanje na greben gdje ide pješačka staza. Krenete prvo ravno gore nekih 20m pa lagano lijevo prateći čovuljke, a onda gore na desno prema žlijebu kroz koji se izlazi. Sam taj izlaz je penjanje ocjene II-III, ako je nekome bed, može se savršeno osiguravati, ima i drveća, a svuda se da postaviti čokove i frendove, no da se bez problema odsolirati (što ne bi trebao biti problem onima koji su Juhu ispenjali bez problema).

Kad smo se spustili, bila je već poprilična noć pa smo se samo spakirali i zapičili doma.

Vrijeme nas je odlično poslužilo, nedjelja je bila osjetno toplija, izmjenjivalo se sunce s oblacima, ali baš onak super za penjanje.

Uglavnom, odlično iskorišten i proveden vikend. Lijep početak sezone dugih "suhih" smjerova.



Tagovi:   Paklenica   Juha  
Copyright © 2013 AO HPD Zagreb-Matica.