Dugi vikend na Biokovu

10.10.2013, autor Deda

Dakle ovako. Nakon dugog vijećanja da li ćemo ići ili nećemo zbog bananske prognoze ipak je odlučeno da idemo pa kud puklo da puklo. U našem autu Maja K, Mateljan, Koki i ja. U Cajhenovom autu Mirna K, Cajhen, Mateljan Jr. i Draga. No budući jabuka ne pada daleko od stabla tako je Mateljan Jr. u petak uložio Mateljana i time zajebo Cajhena i Mirnu da krenu put Makarske i uskratio sebi i njima tri pre-super dana penjanja, druženja i zezanja. Sram te bilo Stjepane :)

Ove godine za razliku od prethodnih kamp je premješten u Brela što se pokazalo sasvim dobrom odlukom. Tko je htio podići šator mogao je to napraviti u obližnjem masliniku, a tko je htio mogao je spavati u obližnjoj sportskoj dvorani što je bila i naša odluka. Pored same dvorane nalazi se i samoposluga i kafić za jutarnju kavu tako da logistički nije moglo ispasti bolje.

U Brela smo stigli nešto oko ponoći gdje su se već skupila neka iz planina poznata lica. Druženje, pivce i planiranje sutrašnjeg dana. Koki i Mateljan odlučuju ići u Tommyja (6b), a Maja i ja u Superpanoramico (6a). Nakon drndanja po dosta lošoj makadamskoj cesti zaustavljamo se i Mateljan nam pokazuje gdje se nalazi naš smijer. U tom trenutku zaboravljamo da se on preziva Mateljan što nam postaje jasno nakon sat vremena pristupa uzbrdo kad nam Sinke iz Željezničara kaže da nam vire noževi iz leđa. Naime smjer se nalazi na nekih 20 minuta od mjesta gdje smo ostavili auto. Smijer ima lijepo ime i to je sve. Prvi cug je kao neki 6a koji po meni ne bi trebao biti više od 4c, dok je ostatak smijera agrarni turizam i povlačenje užeta po nekakvim kaskadama. Topla preporuka: NE PENJATI!!!. Koki i Mateljan su bili bolje sreće, vraćaju se sa okoglavnim osmjesima i Koki izgovara onu antologijsku "Ovo je jedan od najljepših smjerova koje sam ikada penjao.". Mateljan da mu ne ostane dužan izgovara antologijsku "Život je kao bombonjera. Nikad ne znaš što ćeš dobiti". Nakon izgovorenih mudrosti polako počinje i kišica, vraćamo se u Brela, ručak, predavanje Matevža Kramera, dolaze Sajla i Ana Sladić, odlična večera koju su pripremili domaćini, druženje i cugica do kasnih sati. Mateljan hrče. Ujutro se budimo.

Glave lagano bole, prognoza baš nije najbolja i pada masovna odluka da se ne ide u duge smjerove nego ćemo u Brela na sportske. Odlični smjerovi s ocjenama koje drže vodu. Nije da se nešto ubijamo od penjanja, ali u super smo društvu i guštamo. Od kiše na kraju nje bilo ništa tako da se dan mogao i bolje iskoristiti. Navečer opet predavanje, ovaj puta od Nine Ađanin. Simpatična i draga cura koja je ovo godine bila na ekspediciji na Nanga Parbat kada se desio talibanski nestašluk u baznom logoru. Poslje predavanja opet druženje, ali ovaj puta s mjerom. Koki i ja dogovaramo za sutra Lykopolis (6b). Ujutro se dižemo po dogovoru, ali s juga se nebo mrči, i uskoro počinje potop. Mi dečki odlazimo u Brela sa Sajlom loviti ribe, a Majac ostaje s ekipom. Prognoza kaže da poboljšanja neće biti i oko 17 h krećemo starom cestom prema ZG. Negdje iza Knina nam se pali rezerva, ali nema brige. Pumpa je u Korenici i tamo ćemo natankat. Dolazimo u Korenicu, ali pumpe nema. Nestala. Uh. Hoćemo li imati benge do Grabovca? Riskiramo i nakon 25km ulazimo u Grabovac. Dolazimo na pumpu. Pumpa ne radi. Sljedeća je tek u Slunju. Do Slunja nema šanse da dođemo. Sjetim se ja da je Mia iz Velebita rekla da i oni idu po staroj cesti. Telefonski poziv nam daje do znanja da su iza nas i da dolaze u Grabovac. Velebitaški Deda Kruno kaže da nam nema druge nego da ih pričekamo dok oni odu do Slunja i donesu nam koju litricu benzina. Vraćaju se s kanisterom, mašu nam, mašemo mi njima. Međuodsječka suradnja u svom najljepšem obliku.

Iako smo se cijelo vrijeme zbog vremenske prognoze dvoumili da li ćemo ići ili ne, na kraju je ispalo da smo imali tri predobra dana od kojih su se dva mogla iskoristiti za duge smjerove. No, kad fiskaliziramo račun nije ni to ono što je najbitnije. Družili smo se sa ljudima koji vole iste stvari kao i mi, upoznali Švabu iz Selina, Marka i Jadranka iz Makarske, kapucinskog majmunčića iz Velebita i mnoge druge ljude i vratili se sigurno bogatiji nego što smo otišli. Svaka čast Milasu na odličnoj organizaciji. Definitivno idem i druge godine pa makar i ribe padale.

Slike nemamo. Dakle nije se ni dogodilo.


Tagovi:   penjanje   izvještaj   biokovo   glavno   da   se   klajmba  
Copyright © 2013 AO HPD Zagreb-Matica.